Volim Varaždin: Brzina zaobilazi zaobilaznicu

Objavljeno: 16.04.2014. 11:27

Zadnja izmjena: 13.01.2016. 08:27

Foto: ilustracija - Andrej Švoger

Na najprometnijoj varaždinskoj prometnici, istočnoj zaobilaznici od rotora kod nadvožnjaka do rotora za skretanje na autocestu prema Zagrebu i Goričanu, u tijeku su radovi već drugu godinu.

Cijelu 2013. godinu gradio se drugi krak ceste a kada je taj dovršen, počela je obnova starog dijela koja traje nekoliko mjeseci. Nastavi li se dosadašnjim usporenim tempom, kompletan završetak i puštanje u promet možemo očekivati negdje u prosincu, možda za Dan grada Varaždina.

Netko je u šali kazao da bi Nijemci, Kinezi ili Amerikanci taj posao na prometnici dugoj oko dva kilometra obavili za dva dana dok našim marljivim građevinarima treba dvije godine. Tko se svakodnevno vozi tom cestom najviše problema ima na ulasku u rotor kod nadvožnjaka, pogotovo kad skreće desno jer je potpuno nerazumljivo da ne može skretati trakom za skretanje nego mora ulaziti u rotor. Ionako usporena vožnja cestom koja se obnavlja tako se još više se usporava.

Kada ipak jednog lijepog dana bude zaobilaznica dovršena, olakšat će izlazak i dolazak u grad. Inače u prošlosti, sve do kraja 18.stoljeća, na tom prostoru, od kapele sv.Roka na kraju grada pa do kučanskih sela bila je velika brezova šuma (otuda ime Brezje) bogata s divljači – zečevima, kunama, lisicama, risovima, vukovima pa i medvjedima čijim se kožama u gradu naveliko trgovalo. U Brezju su bila i vješala na kojima je krvnik usmrćivao osuđenike.

Varaždinska proljeća

Tako lijepe i tople proljetne mjesece ožujak i travanj već dugo nismo doživjeli. Prema cvjetanju voćaka i drugog drveća, cvijeća, bujanja trava, probuđene prirode, proljeće je uranilo tri do četiri tjedna. Varaždin se od davnih vremena može hvaliti da je grad zelenila i cvijeća o čemu govore povijesni podaci, među njima da je od 1859. godine, tri godine prije Beča, imao stalnog gradskog vrtlara. Zvao se Đuro Nestl, brinuo se o cvjetnim  nasadama u gradu, vodio brigu da građani održavaju uredno svoje vrtove i cvjetnjake. Varaždinke su u brojnim ružičnjacima uzgajale ruže koje su prodavale i u Zagrebu.

O zelenilu brinulo se Društvo za poljepšanje grada koje je sadilo drvorede na trgovima i ulicama. Godine 1897. osnovan je gradski cvjetnjak u kojem su građani mogli kupovati sadnice. Središnji gradski park, današnje šetalište "Vatroslava Jagića", nastao je prije 180 godina, uređivao ga je gradski fizik dr.Vilhelm Mueller. Ljubav prema prirodi učinila je da varaždinska proljeća uvijek žive bogatstvom boja i mirisa.

Komentari