Metel Ožegović (Zagreb, 4. svibnja 1814. - Beč, 9. veljače 1890.), bio je barun, hrvatski političar i preporoditelj iz plemićke obitelji Ožegović Barlabaševački. Cijeli je život podupirao rad brojnih ustanova. Nakon što je osnovao čitaonicu u Varaždinu 1838. godine podupirao je i osnivanje slične ustanove u Zagrebu.
Studirao je pravo u Pešti uz veliku podršku oca Stjepana, uglednog političara i strica Mirka, modruškog biskupa. Nakon završetka školovanja doselio se u Varaždin, gdje ga je grof Đuro Erdödy 1831. imenovao honorarnim podbilježnikom, a 1836. velikim bilježnikom Varaždinske županije (1836.-1845.).
Tijekom svog života i djelovanja u Varaždinu zalagao se za hrvatski jezik, a 1838. godine utemeljio je narodnu čitaonicu u Varaždinu.
Bio je zastupnik Hrvatskog sabora na zajedničkom saboru (1843.-44. i 1847.-48.) gdje je djelovao na obrani političke samostalnosti Hrvatske. Godine 1845. imenovan je tajnikom Ugarske dvorske kancelarije, a 1847. savjetnikom Ugarskog namjesničkog vijeća.
Potkraj 1848. godine član je izaslanstva koje je bezuspješno pregovaralo s predstavnicima mađarske vlade, a zajedno s banom Jelačićem zalagao se za pripojenje Hrvatske vojne krajine Banskoj Hrvatskoj. Istodobno postao je savjetnik Ministarstva unutarnjih poslova u Beču. Godine 1851. vijećnik je Vrhovnog kasacijskog suda, član Državnog savjeta i tajni savjetnik.
Godine 1858. stekao je barunski naslov i kupio vlastelinstvo Bela sa dva dvora i šumom
Odlučno se protivio Hrvatsko-ugarskoj nagodbi iz 1868. godine, a nakon što je ona ipak sklopljena, povukao se iz javnog života.
Komentari