Kvartari čuvali grad, a hajduci vinograde na Varaždinbregu

Varaždincima su i u srednjem vijeku trebali domaći - čestiti ljudi koji će voditi brigu o redu i sigurnosti na gradskim ulicama. Taj odgovoran nadzornički posao povjeravan je gradskim stražarima, pandurima i kvartarima (lat. quartary ili njem. - viertalmeister).

Prvi put u sačuvanim povijesnim spisima potonji se spominju 1462. godine, nakon izbora suca i prisežnika. Prof. Zlatko Tanodi u svojem znanstvenom radu „Uprava grada Varaždina u srednjem vijeku“ navodi kako su prva četiri kvartara bili Ivan kelner, Oswald Turk, Gal Dlustec i Henrik (Areh) zlatar.

Jedino Ivan Kelner nije bio tadašnji prisežnik, a svaki od njih dobio je i pomoćnika za svoju četvrt. Kvartari su imali dosta obaveza. Slali su na tlaku kmetove, a na njima je bila briga da grad bude uvijek za četvrt godine opskrbljen nužnim živežnim namirnicama. Brinuli su i oko obrambene sigurnosti grada te dijelili lukove i strelice varošanima, a nadređen im je bio varoški kapetan (hawbtman) Matija Pognar.

Zahvaljujući ulomku jednog sačuvanog registra iz 1490. godine, vidljivo je koliko su zapravo oružja kvartari imali kod sebe. Spomenuta su četvorica kvartara: mesar Matija Domkonić imao je 10 lukova i tri puške, krojač Andrija osam lukova i tri puške, Toma Žnidar čuvao je 12 lukova i pušaka, a Matija Benčić 11. Inače, kvartari nisu bili varaždinski specifikum. Naime, bilo ih je u to vrijeme i drugdje. Ne samo u zemljama Krune sv. Stjepana i ne samo u velikim varošima. Primjerice, mjestašce Središče ob Dravi, s čijim je stanovnicima Varaždin godinama bio u čestim sukobima, poznavalo je ovu instituciju mjesne sigurnosti.

Prof. Franjo Kovačić u monografiji Trg Središče spominje kako su u XVII stoljeću mjesni policajac (zapravo - općinski sluga!), a noću kvartari, pa i mjesni načelnik, te župan, patrolirali po Središču. Svakog sumnjivca kojeg bi zatekli imali su pravo odvesti u zatvor. treba znati da je varaždinski gradski kapetan zapovijedao i hajducima.

I oni su pazili na red, jer u stara vremena nije ga bilo ni u varoši ni po selima. Najgore je bilo stražariti u večernjim satima, jer su noću najviše stradavali i vinogradi na Varaždinbregu.

Hajduci su obavljali nadzor i na sajmovima, a taj posao ih je nerijetko izlagao pogibelji. Kada bi ti hajduci, noćobdije ili varoški vratari uhvatili prestupnika, za nagradu su dobivali tringelt.

Izvor: Tjednik eVaraždin