hazu_zagreb

Hrvatska akademija zadrtosti i učmalosti

Vrijeme objave:
17:17h // 14.02.2011.

Autor članka:
Branko Detelj

Foto:
-

Učeno društvo koje će služiti narodu. Trust najvrlijih mozgova koji će svojim djelovanjem brinuti o duhovnom, gospodarskom, političkom i sveopćem napretku. Tako je nekako, ako je za vjerovati stručnjacima, đakovački biskup i mecena Josip Juraj Strossmayer zamišljao Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti, odnosno njenu pravnu sljednicu koja je 1991. promijenila ime u Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Danas se, međutim, vjerojatno okreće u grobu jer se to, kako ga je on zamislio, učeno društvo, koje bi trebalo brinuti o svim oblicima društvenog napretka, uspješno transformiralo u vrlo produktivnu tvornicu skandala.

Fantomske knjige

Recentni primjer, o kojem smo ovih dana ponovno čitali u novinama, je slučaj Dunje Brozović Rončević, koja je još tamo 2004. primljena u HAZU kao član suradnik i to na temelju falsificirane biografije. Ona je, naime, u svojoj znanstvenoj biografiji, osim drugih znanstvenih radova, navela i dvije autorske knjige: Hrvatska hidronimija i Hrvatska retrospektivna onomastička bibliografija(1970 – 2000). I što je sad tu čudno, pitat ćete. Nije ništa čudno, jedino što biste se vi, ukoliko jednog dana poželite iz tih knjiga saznati nešto o, uzmimo, imenima hrvatskih voda, mogli naći u zaista gadnom problemu. Zašto? Jer te knjige naprosto ne postoje.

Kako je objasnila sama autorica, prva knjiga nije tiskana jer je taman u to vrijeme ona postala šeficom Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, pa je bila prezauzeta. Druga knjiga nije tiskana jer joj je koautorica, zamislite, otputovala u Njemačku, u kojoj je znanstveni rad valjda zakonom zabranjen. Sve to, naravno, nije spriječilo trust naših najvrlijih mozgova iz Akademije da ju primi u svoje članstvo. Sa svim prerogativima koje ono donosi.

Jer mi to zaslužujemo

I što je sad tu čudno, pitat ćete. Nije ništa čudno i upravo je u tome najveći problem. U Hrvatskoj nije ništa čudno kada netko postane članom Akademije na temelju lažiranih podataka. To je ovdje već najnormalnija stvar. Mi smo se s time odavno pomirili. Zapravo, kad malo bolje razmislim, naša Akademija i zaslužuje takve članove, kao što i mi zaslužujemo nju. Jer, recite mi, što drugo zaslužuje društvo u kojem srednjoškolci misle da je Amerika otkrivena početkom dvadesetog stoljeća i da je Stipe Mesić pjevač Magazina? Što drugo zaslužuje društvo u kojem pojedini fakultetski profesori s Interneta skidaju tuđe radove, a zatim ih doslovce prevode i predstavljaju kao svoje? Što drugo, na kraju krajeva, zaslužuje društvo čiji je prvi predsjednik, ako je za vjerovati stručnjacima, doktorirao prepisavši disertaciju dr. Ljube Bobana?

Ustajala močvara na državnoj sisi

Ne zaslužuje, sad vam je valjda jasno, ništa bolje od ustanove koju bismo mirne duše mogli nazvati Hrvatska akademija zadrtosti i učmalosti. Zaboravite naivnog Strossmayera i njegovo učeno društvo koje će svojim djelovanjem brinuti o sveopćem napretku; HAZU je danas ustajala močvara u kojoj se ne događa apsolutno ništa. I da nas svako malo ne ošamare ponekim skandalom, pomislili bismo da je već odavno raspuštena. Uistinu, pokušajte se sjetiti kada su ti besmrtnici hrvatske pameti zadnji put o nečemu progovorili. Teško je naći temu o kojoj bi oni nešto pametno mislili. Lijene spavalice, niškoristi.

Kada je pljačkana Hrvatska – šutjeli su, kada su ubijani ljudi – šutjeli su, kada su se kršila ljudska prava – opet su šutjeli. Prvi i zadnji puta su digli glas kada im je Vlada onomad odlučila skresati primanja. Da, i kada su pisali pisma potpore Thompsonu i Gotovini.

Nepodobni kandidati, koji bi možda malo zatalasali tu ustajalu močvaru, se ne primaju. Čak i ako su im rezultati na svjetskom nivou. Malobrojni pokušaji modernizacije također su uspješno odstranjeni i HAZU mirno spava. Ona je sav svoj smisao ispunila još prije dvadeset godina kada je u članstvo pripustila Oca Nacije i kada je zahvaljujući tome priljubila usne na sisu državnog proračuna. Pa nas danas košta osamdesetak milijuna kuna godišnje. Sasvim dovoljno papira da se začepe usta.


Autor: Branko Detelj


Vezane kolumne:

>> Katedrala zloduha

>> U ime novca i sina i nekretnina. Amen.

>> Nedjelja kad je otišao Milić

>> Što je ministar bez afera?

>> Crna kraljica

>> Prostaci i sinovi

>> Opasne poruke crkvenih kmera

>> Novinama fali digniteta

>> Kako smo preživjeli Sanadera i dobro se nasmijali


Komentiraj



Još na eVarazdin.hr:


policija

Oprez, policija posebno nadzire kamione i autobuse

Na području cijele Hrvatske policija do 27. srpnja provodi operativnu…

austrija miting

Atletičarke i atletičari AK Sloboda zauzeli pobjednička postolja u Austriji

Atletičari i atletičarke AK Sloboda nastupili su proteklog vikenda na…

zlatni_nakit_ilustracija

Ukraden nakit i ručni satovi u vrijednosti više tisuća kuna

U vremenskom razdoblju od 7. do 21. srpnja u Macincu,…

novac_ilustracija

Hrvatski javni dug u prvom tromjesečju dosegnuo 68 posto BDP-a

Prema danas objavljenim podacima Eurostata, javni dug Hrvatske dosegnuo je…

Spancirfest 2014_fotka_korzo

Špancirfest: Pretvorimo raspareni beštek u umjetničku instalaciju

Kao i svake godine, i ove će godine ulice Varaždina…

Artičoka_ilustracija

Velike tajne malog vrta: Artičoka osigurava vitalnost organizma

O ljekovitim biljkama postoje brojni podaci, kao i vrlo stara…

UR_Marin_Rantes_Wild_Ride

VIDEO: Ovog vikenda Red Bull Backyard Digger u Varaždinskim Toplicama

Ljubitelji ekstremnog sporta već su rezervirali nadolazeći vikend za Red…

Saša Fišter - direktor Zimo Digitala

Varaždinska tvrtka Zimo Digital ušla u suradnju s grupom Nova TV

Medijsku kompaniju ZIMO Digital 2010. godine osnovali Varaždinci Saša Fišter…