hazu_zagreb

Hrvatska akademija zadrtosti i učmalosti

Vrijeme objave:
17:17h // 14.02.2011.

Autor članka:
Branko Detelj

Foto:
-

Učeno društvo koje će služiti narodu. Trust najvrlijih mozgova koji će svojim djelovanjem brinuti o duhovnom, gospodarskom, političkom i sveopćem napretku. Tako je nekako, ako je za vjerovati stručnjacima, đakovački biskup i mecena Josip Juraj Strossmayer zamišljao Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti, odnosno njenu pravnu sljednicu koja je 1991. promijenila ime u Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Danas se, međutim, vjerojatno okreće u grobu jer se to, kako ga je on zamislio, učeno društvo, koje bi trebalo brinuti o svim oblicima društvenog napretka, uspješno transformiralo u vrlo produktivnu tvornicu skandala.

Fantomske knjige

Recentni primjer, o kojem smo ovih dana ponovno čitali u novinama, je slučaj Dunje Brozović Rončević, koja je još tamo 2004. primljena u HAZU kao član suradnik i to na temelju falsificirane biografije. Ona je, naime, u svojoj znanstvenoj biografiji, osim drugih znanstvenih radova, navela i dvije autorske knjige: Hrvatska hidronimija i Hrvatska retrospektivna onomastička bibliografija(1970 – 2000). I što je sad tu čudno, pitat ćete. Nije ništa čudno, jedino što biste se vi, ukoliko jednog dana poželite iz tih knjiga saznati nešto o, uzmimo, imenima hrvatskih voda, mogli naći u zaista gadnom problemu. Zašto? Jer te knjige naprosto ne postoje.

Kako je objasnila sama autorica, prva knjiga nije tiskana jer je taman u to vrijeme ona postala šeficom Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, pa je bila prezauzeta. Druga knjiga nije tiskana jer joj je koautorica, zamislite, otputovala u Njemačku, u kojoj je znanstveni rad valjda zakonom zabranjen. Sve to, naravno, nije spriječilo trust naših najvrlijih mozgova iz Akademije da ju primi u svoje članstvo. Sa svim prerogativima koje ono donosi.

Jer mi to zaslužujemo

I što je sad tu čudno, pitat ćete. Nije ništa čudno i upravo je u tome najveći problem. U Hrvatskoj nije ništa čudno kada netko postane članom Akademije na temelju lažiranih podataka. To je ovdje već najnormalnija stvar. Mi smo se s time odavno pomirili. Zapravo, kad malo bolje razmislim, naša Akademija i zaslužuje takve članove, kao što i mi zaslužujemo nju. Jer, recite mi, što drugo zaslužuje društvo u kojem srednjoškolci misle da je Amerika otkrivena početkom dvadesetog stoljeća i da je Stipe Mesić pjevač Magazina? Što drugo zaslužuje društvo u kojem pojedini fakultetski profesori s Interneta skidaju tuđe radove, a zatim ih doslovce prevode i predstavljaju kao svoje? Što drugo, na kraju krajeva, zaslužuje društvo čiji je prvi predsjednik, ako je za vjerovati stručnjacima, doktorirao prepisavši disertaciju dr. Ljube Bobana?

Ustajala močvara na državnoj sisi

Ne zaslužuje, sad vam je valjda jasno, ništa bolje od ustanove koju bismo mirne duše mogli nazvati Hrvatska akademija zadrtosti i učmalosti. Zaboravite naivnog Strossmayera i njegovo učeno društvo koje će svojim djelovanjem brinuti o sveopćem napretku; HAZU je danas ustajala močvara u kojoj se ne događa apsolutno ništa. I da nas svako malo ne ošamare ponekim skandalom, pomislili bismo da je već odavno raspuštena. Uistinu, pokušajte se sjetiti kada su ti besmrtnici hrvatske pameti zadnji put o nečemu progovorili. Teško je naći temu o kojoj bi oni nešto pametno mislili. Lijene spavalice, niškoristi.

Kada je pljačkana Hrvatska – šutjeli su, kada su ubijani ljudi – šutjeli su, kada su se kršila ljudska prava – opet su šutjeli. Prvi i zadnji puta su digli glas kada im je Vlada onomad odlučila skresati primanja. Da, i kada su pisali pisma potpore Thompsonu i Gotovini.

Nepodobni kandidati, koji bi možda malo zatalasali tu ustajalu močvaru, se ne primaju. Čak i ako su im rezultati na svjetskom nivou. Malobrojni pokušaji modernizacije također su uspješno odstranjeni i HAZU mirno spava. Ona je sav svoj smisao ispunila još prije dvadeset godina kada je u članstvo pripustila Oca Nacije i kada je zahvaljujući tome priljubila usne na sisu državnog proračuna. Pa nas danas košta osamdesetak milijuna kuna godišnje. Sasvim dovoljno papira da se začepe usta.


Autor: Branko Detelj


Vezane kolumne:

>> Katedrala zloduha

>> U ime novca i sina i nekretnina. Amen.

>> Nedjelja kad je otišao Milić

>> Što je ministar bez afera?

>> Crna kraljica

>> Prostaci i sinovi

>> Opasne poruke crkvenih kmera

>> Novinama fali digniteta

>> Kako smo preživjeli Sanadera i dobro se nasmijali


Komentiraj



Još na eVarazdin.hr:


kolumna mehun kuna ilustracija

“Izvan okvira” Zlatka Mehuna: “EU je tu, ali kuna je – zakon!”

Hrvatska se javnost ovih dana suočava s razočaravajućim podatcima o…

140731_Marko-Rog

Europski prvijenac Marka Roga, petarda Rijeke „na Brezovčev pogon“

Dok varaždinski nogomet glibi u „igranju vođenja klubova“, varaždinski nogometaši…

provala

Optujska ulica: Provalio u ugostiteljski objekt – i nije ukrao ništa

U noći 30./31. srpnja u Optujskoj ulici u Varaždinu, nepoznati…

Vaba banka Varaždin - Foto Andrej Švoger

Dobit Vaba banke nakon vrijednosnih usklađenja 1,9 milijuna kuna

Prema nerevidiranim podacima, Vaba d.d. banka Varaždin prvu je polovicu…

plakat_mmc_2014

Porcijunkulske radionice u Muzeju Međimurja

Muzej Međimurja u Čakovcu i ove je godine pripremio prigodan…

kino galerija - ajme meni (1)

Tri filmske poslastice za kraj Ljetnog kina Galerija

Zadnji vikend Ljetnog kina Galerija u dvorištu palače Sermage donosi…

ples_video

VIDEO: Urnebesnom plesaču do koljena nije ni John Travolta

Godišnji odmori su vrijeme za opuštanje i druženje s prijateljima.…

Konjičke igre Hrastovsko

Hrastovsko u nedjelju domaćin četvrtih Konjičkih igara

Četvrtu godinu za redom u Hrastovskom se održavaju Konjičke igre.…