Omiljeni varaždinski „tjelesnjak“ Zlatko Knolmajer više neće predavati na VI. OŠ. Sa zadnjim školskim zvonom u školskoj godini 2011/12, zazvonilo je i Zlatku Knolmajeru, no ne morate se bojati, Knol je živ i zdrav. Ovaj pedagog i učitelj, u pravom smislu te riječi, nakon 40 godina rada na 6. Osnovnoj školi, odlazi u mirovinu.

Ulovili smo ga u umirovljeničkim danima, u uživanciji svojeg dvorišta u Merlićevoj ulici ispod magnolije, u pripremi za ribičiju za koju sada konačno ima vremena.

- Malo je čudno, bez školske gungule, ali brzo ću se priviknuti – kazao je omiljeni profesor, kojeg su u školi svi uglavnom zvali - Knol. Prijatelji ga cijeli život zovu Braco, i to odmalena, jer je imao starijeg brata, a on je uvijek bio mali braco.

Kako ističe, cijeli život Braco je bio u sportu, stoga je i on odabrao sport kao svoju profesiju. Najveći temelj postavio mu je nenadmašni Dražen Ožeg, jedan od najznačajnijih ljudi varaždinskog sporta u njegovoj povijesti. Dražen Ožeg je njemu i cijelom nizu „tjelesnjaka“ usadio ljubav prema sportu, kao osnovni postulat rada.

-Od njega smo sve naučili. Stvarno nas je naučio kako treba raditi, mislim da upravo tome dugujemo sve u svojoj kasnijoj karijeri – ističe Knolmajer.

A upravo ljubav prema sportu, Knolmajer je prenosio na djecu kojoj je predavao. Zbog toga je bio omiljen i među kolegama i među učenicima. Imao je strpljenja do neba i uvijek je bio spreman za razgovor i za pomoć, na kakav god problem naišao.

-S djecom se mora razgovarati. S njima sam najmanje razgovarao o sportu, a najviše o obiteljima, prijateljima, dečkima. Drago mi je da su mi se djeca rado povjeravala, to je znak da su mi i vjerovala. Evo posljednje sam saznao što je to ‘zbariti’. To je kad cura poljubi nekog dečka, haha – ističe Knol.

Osim pedagoške, bio je vrlo aktivan i u sportskom segmentu, najviše u košarci, kojoj je praktički podario život. Bio je jedan od pokretača košarke u Varaždinu, od samih početaka, aktivan kao igrač, trener, tajnik, predsjednik klubova i saveza. Početak devedesetih dočekao je na poziciji tajnika Saveza, ali je vrlo brzo otišao s te funkcije. No „vrag mu nije dao mira“ pa je jedno vrijeme bio aktivan u Baseball klubu Vindija, gdje mu je sin igrao.

Ipak, košarka je bila i ostala njegov sport. Knolmajer je polako ponovno počeo stvarati klub, ovoga puta ženski košarkaški klub.

-Vodio me inat. Moram vam priznati samo iz inata sam se ponovno počeo baviti košarkom. Želio sam pokazati da još znam i mogu – ističe Knol.

Odgojio je sjajnu generaciju košarkašica, predvođenu Medvedović, Bačan, Milovanović, Karabegović i mnogim drugima, počeli su igrati u kadetskoj i juniorskoj Međužupanijskoj ligi Zagreb-Varaždin, a potom i u A2 ligi u sezoni 1999/2000. Početne utakmice završavale su i s 50-70 koševa razlike, a posebice se sjeća jedne utakmice u Varaždinu, kada su djevojke slavile, iako su izgubile sa 60 razlike.

- Cure su bile sretne što su izgubile sa 60 koševa razlike, bitno im je bilo da ne bude 100 razlike. Bile su odgajane na način da se bore i da vole košarku, čak i u situaciji kada gube s tako velikom razlikom – ističe Knolmajer.

Skupljajući malu po malu pobjedu, djevojke su sve više jačale, Monika Bosilj izrasla je u vrhunsku igračicu, a Vindi je izborio igranje u prvoj hrvatskoj ligi 2004/05. S gotovo isključivo Varaždinkama u kadru, daleko najmanjim budžetom. Bio je to sjajan uspjeh, za koji je „vizionar“ Knolmajer živio cijeli svoj život. Svakako se tu ne smije zaboraviti ni Sanjina Devčića, trenera Dražena Cesara koji je vodio ekipu i Nenada Golubića Taubija, koji je bio predsjednik kluba.

Kao i uvijek u svojem radu, Knolmajer je u ŽKK Vindi uspio stvoriti odličnu, obiteljsku atmosferu, dvorana je bila odlično ispunjena, bodrilo se svoje cure, ali i pljeskalo protivnicama. Gotovo nikada nije bilo ružne situacije na i oko utakmica ŽKK Vindi, i to je bilo „pogonsko gorivo kluba“, utemeljeno na velikoj ljubavi i volonterizmu.

Knolmajer je i dalje aktivan u klubu, radi s mlađim kategorijama, a na pitanje dokada, profesor Knol, koji nikad nema mira, samo je slegnuo ramenima.

-Dokle god će ići – zaključio je friški penzioner Zlatko Knolmajer i pozvao sve da mu se jave na njegovu Facebook stranicu i pošalju mu slike, ako imaju.

>> Facebook stranica Profesor Knol