"Izvan okvira" Zlatka Mehuna: "EU je tu, ali kuna je - zakon!"

Hrvatska se javnost ovih dana suočava s razočaravajućim podatcima o rezultatima glavnog dijela turističke sezone.

Kad su se i najveći pesimisti ponadali da će turističke devize donijeti barem slabašan oporavak domaćeg gospodarstva, stižu porazne brojke o turističkom srpnju. Eto, čak je i "onaj gore" protiv nas, pa je Skandinavcima podario više sunca i topline u njihovim domovima, nego bi ga u najtoplijem mjesecu godine mogli pronaći na Jadranu. Naravno, vladajućima je to dobro došao izgovor za slabije turističke rezultate i "mazanje" vlastite nesposobnosti u vođenju hrvatske države i gospodarstva. Turisti samo što nisu stigli, govori resorni ministar i najavljuje "rasturanje" turističkim rezultatima u kolovozu, rujnu, listopadu... Samo, trebamo biti strpljivi i optimistični. Kao naš premijer!

Hrvatska je turistička zemlja, a turizam, poljoprivreda i usluge vezane uz te djelatnosti okosnica su gospodarstva. Ili bi barem trebale biti! No, stvarnost svakodnevno demantira tvrdnju iz prethodne rečenice. Osobito kad je riječ o – uslugama. Tu je Hrvatska još uvijek daleko od nekog europskog prosjeka. U redu – ljubaznost i gostoprimstvo su nam nadaleko poznate značajke. Ako se izuzme nedavno premlaćivanje nizozemskog turista u Poreču! Iskren smješak i dobra volja da pomognemo strancu u nevolji premalo su za – žetvu turističkih deviza.
Za mnoge propuste i nečinjenja krivi smo sami. Ili kako se to voli reći - kriv je sustav! A sustav smo, na kraju krajeva, svi mi. Ipak...

Hrvatska je godinu dana članica Europske unije. Mnogo smo od toga očekivali, a malo dobili. Za sada! Ili, bolje pitati – što smo očekivali, a što se ostvarilo? Jer, ni EU ni itko drugi ništa ne daje. Za sve se treba izboriti. Ili prilagoditi da se ostvaruju učinkoviti rezultati. A mi, jadni Hrvati, i dalje (kao u najbolja socrealistička vremena) očekujemo da će nam Ona (Europa), kao nekad Država (Jugoslavija) – dati nešto bez rada i truda. Ah, ta dobra stara vremena!....

Hrvatska birokracija europski je (valjda i svjetski) rekorder u izmišljanju propisa o tome kako nešto ne – učiniti. Ili zabraniti da se čini. Ovih su dana mediji i aktualna oporba (HDZ – Odbor za turizam) upozorili na još jedan skandalozan propis Ministarstva financija s početka godine, za koji je i resornom turističkom ministru trebalo pola godine da shvati njegove posljedice. Riječ je o Uputi Ministarstva financija autobusnim prijevoznicima koji nemaju sjedište u Hrvatskoj. Pojednostavljeno: da bi stranim autobusom turisti stigli u Hrvatsku, vlasnici tih prometala moraju u našoj zemlji pribaviti OIB, porezni broj, uputiti zahtjev Poreznoj upravi i sve to ovjeriti kod javnog bilježnika... Zatim je potrebno angažirati poreznog savjetnika, Poreznoj upravi slati mjesečne obračune (porezne obrasce) iako su možda samo jednom ili dva puta doveli turiste  u Hrvatsku.... Prilikom pribavljanja osobnog i poreznog broja svi dokumenti moraju biti na hrvatskom jeziku, pa valja uračunati i trošak prevoditelja. To, primjerice, autobusnom prijevozniku iz Finske trošak dolaska u Hrvatsku povećava za cca 2000 eura po autobusu, odnosno, 85 do 95 eura po sjedalu! Da li je to prilog konkurentnosti Hrvatske? - pita se jedan od najuspješnijih finskih turističkih djelatnika Varaždinac Željko Grabar, koji je dobrohotno i vrlo razložno još u proljeće upozoravao na apsurdne odluke hrvatskih poreznika. No, glas razuma aktualna hrvatska vlast rijetko čuje, a još rjeđe – posluša.

Hrvatska je dužna provoditi europske smjernice (EU direktive), pa tako i onu o obavljanju djelatnosti za sve autobusere u Europskoj uniji. No, hrvatski je tekst Upute toliko birokratski kompliciran da je već i samo objavljivanje tog propisa dovelo do smanjenja interesa za organizacijom autobusnih putovanja u Hrvatsku – upozorava gospodin Grabar, čija je tvrtka Grabar Consulting Oy, lani bila među četiri posto najuspješnijih u branši u Finskoj. A Željko Grabar (možda se sjećaju neki stariji Varaždinci) bio je svojedobno, u "zlatna vremena" osamdesetih, istaknuti turistički djelatnik i voditelj prodaje Minerve u Varaždinskim Toplicama. Tada su u novim lječilišnim i rekreativnim sadržajima aktivni odmor provodili i mnogi Europljani. Danas taj čovjek s iznimno bogatim međunarodnim turističkim iskustvom dobronamjerno upozorava na "bespuća hrvatske birokracije", ali njegov se glas (kao i glasovi mnogih drugih dobronamjernika) gubi u magli posvemašnjeg neznanja, nesposobnosti i nesnalaženja aktualnih vlastodržaca.

Hrvatska je oduvijek bila zanimljiva turistička i izletnička destinacija za autobusna putovanja. No, kad nam, unatoč suludim propisima, turisti ipak stignu u Lijepu našu, dočekaju ih druge neugodnosti. O tome sam osobno svjedočio ovih dana u jednom popularnom varaždinskom supermarketu. U popodnevnim satima tu se našlo 15-estak turistkinja iz Portugala. Dok je vani padala kiša, željele su obaviti "šoping", ali.... Na blagajni jedino mogu platiti kunama ili karticama. Eurom se u tom trgovačkom centru, kao i na mnogim drugim prodajnim mjestima u Hrvatskoj, ne mogu obaviti plaćanja. A blagajnice ne smiju eure mijenjati u kune.... I ništa od šopinga. Razočarane Portugalke iz varaždinskog supermarketa izašle su – praznih ruku! A zaposlenici toga supermarketa na kraju dana su utržili nekoliko tisuća kuna (ili stotina eura) manje. I – svi smo izgubili! Zbog propisa. U zemljama EU koje još nisu članice monetarne unije (primjer susjedne Mađarske) u trgovinama, restoranima i drugim mjestima cijene su istaknute u forintama, ali i eurima, a plaćanje je, u pravilu, moguće u obje valute.

Hrvatska birokracija, izgleda, još nije spremna na takav "suživot" eura i kune. Europska unija je tu, ali hrvatska kuna je još uvijek – zakon! A ministar turizma će na kraju turističke sezone o rezultatima (podbačaja ili prebačaja, svejedno) i dalje govoriti i spominjati financijski ishod u – eurima!