Ivan Kukuljević Sakcinski prvi je u Saboru progovorio na hrvatskom jeziku

Hrvatski politi?ar, književnik i povjesni?ar. Ivan Kukuljevi? - Sakcinski ro?en je na današnji dan 29. svibnja 1816. u Varaždinu kao deveto dijete Antuna i Antonije (ro?. Labaš) Kukuljevi?. U rodnom je Varaždinu završio franjeva?ku gimnaziju, a 1825. smješten je u zagreba?ki Plemi?ki konvikt gdje je zapo?eo studij filozofije.

 U tom razdoblju posje?uje stenjeva?kog župnika Tomaša Mikolušicu (1830.) koji mu preporu?uje ?itati hrvatske knjige. Potaknuti tim knjigama i sam po?inje pisati hrvatskim jezikom te 19. prosinca 1833. piše svoju prvu pjesmu na hrvatskom jeziku Pastir.

>>Na zborniku o Sakcinskom radilo 27 doma?ih i starnih eksperta

Pjesma je nažalost izgubljena. U listu Danica po?inje sura?ivati 1837. gdje je u pedesetom broju prvi puta tiskana Kukuljevi?eva pjesma Tuga za tobom. Iste godine objavljena je i njegova prva knjiga Jurain i Sofija ili Turci kod Siska.

U vojsku je stupio 1833., a ve? tri godine kasnije (1836.) postao je ?asnik u Be?u, da bi 1840. dobio zapovijed za premještaj u Milano. Samo godinu dana kasnije (1841.) podnio je ostavku na službu i vratio se u Hrvatsku gdje ?e postati jedan od vo?a Ilirskog pokreta. Velikim sucem Varaždinske županije postaje 1845., a 1861. postaje veliki župan zagreba?ki. Šest godina kasnije (1867.) smijenjen je i otada se više nije bavio politikom.

Kukuljevi?eva politi?ka djelatnost obuhva?a dva razli?ita perioda: do 1850. i period od 1860. do 1867. godine. Pod Bachovim aposlutizmom (1851.-1860.) bio mu je onemogu?en politi?ki rad te je stoga i on u tom periodu bio politi?ki neaktivan. U prvom je razdoblju radikalni pobornik oslobo?enja Hrvatske od Austrije i Ma?arske i beskompromisni ideolog južnoslavenskog ujedinjenja revolucionarnim putem.

Smatrao je kako se oslobo?enje i ujedinjenje Južnih Slavena može ostvariti samo borbom, pa je s tim ciljem agitirao me?u Hrvatima i Srbima u Vojnoj Krajini. Privrženi njegovoj li?nosti grani?ari u svojim Narodnim zahtijevanjima u prolje?e 1848. tražili da se sloboda i jedinstvo južnoslavenskih naroda ostvare na osnovi ideja "Velikog Kukuljevi?a".

Ivan Kukuljevi?-Sakcinski prvi je progovorio na hrvatskom jeziku u Hrvatskom Saboru 1843. propagiraju?i borbu za nacionalno oslobo?enje s neobi?nom smionoš?u, tako da je njegov govor izazvao uzbunu kod austrijskih i ma?arskih vlasti.

I ostali njegovi govori u Hrvatskom Saboru i na županijskim skupštinama otkrivaju beskompromisno zalaganje za slobodu i samostalnost Hrvatske, te su stoga mogli biti objavljeni samo u ilegalnom ilirskom listu Branislav koji se tiskao u Beogradu, izvan domašaja austro-ma?arske cenzure.

Na Kukuljevi?ev prijedlog Hrvatski Sabor 1847. donosi zaklju?ak o uvo?enju hrvatskog jezika kao službenog jezika.

U revoluciji 1848. Kukuljevi? se nalazi me?u radikalnim demokratima. Pod njegovim utjecajem, a protiv izri?ite carske zapovijedi Jela?i? 5. lipnja otvara Hrvatski Sabor koji su be?ki dvor i ma?arska vlada zabranili. Na njegov prijedlog dolazi i do sazivanja Slavenskog kongresa u Pragu. Uz to on je potakao i detronizaciju Habsburgovaca na devetoj sjednici Hrvatskog Sabora 21. lipnja 1848.

No, Kukuljevi?ev politi?ki rad u drugom razdoblju njegovog politi?kog djelovanja (poslije gušenja revolucije i Bachova apsolutizma koji ga je držao pod policijskom prismotrom) u suštoj je suprotnosti s njegovim ranijim anitaustrijskim, slobodarskim i demokratskim držanjem. Kada je 1861. postao veliki župan zagreba?ki on se, kao i još neki bivši Ilirci, stavlja u službu Be?a i provodi protuhrvatsku i protujužnoslavensku politiku progone?i svoje prijatelje koji su i dalje ostali vjerni ilirskim idejama.

Kada se Austrija nagodila s Ma?arskom uklonjen je s mjesta velikog župana. Od 1851. pa do 1858. predjednik je Matice ilirske. U tom razdoblju (1851.) za znanost ?e otkriti Baš?ansku plo?u koji je u tom trenutku ne?e znati pro?itati, ali ?e to ostaviti u naslje?e novim genercijama. Godine 1863. osniva Samostalnu narodnu stranku i pokre?e strana?ki list Domobran.

Gotovo trinaest godina kasnije (1876.) prvi je predsjednik Matice hrvatske. Na toj je dužnosti ostao do svoje smrti 1. kolovoza 1889. godine. Preminuo je u dvorcu Tuhakovec u Hrvatskom Zagorju.

Unato? obratu u drugom razdoblju njegovog politi?kog djelovanja njegovi stihovi, naro?ito budnice i povijesne pjesme (iz prvog razdoblja njegovog politi?kog djelovanja) izvršile su golem utjecaj na hrvatski narod.

Osnivanjem Društva za povjesnicu jugoslavensku, ure?ivanjem ?asopisa Arhiv za Povjesnicu jugoslavensku, te objavljivanjem svojih vrijednih monografija udario je temelje moderne hrvatske historiografije. Ogromnu biblioteku i brojne vrijedne rukopise ostavio je Jugoslavenskoj akademiji u Zagrebu, ?iji je bio po?asni ?lan.

Izvor: Moljac.hr