Franjo Novak bio je najpoznatiji varaždinski vlasuljar u Austro-Ugarskoj

Jedan od najpoznatijih varaždinskih obrtnika koji se bavio vlasuljarstvom u prošlom stoljeću bio je Franjo Novak.

Potječe iz stare i ugledne višečlane varaždinske obitelji, ali svojih potomaka nije imao. Prije povratka u Varaždin, Franjo Novak je niz godina radio u Beču. Imao je uhodanu brijačku radnju, i slovio je kao šampion brijaća i vlasuljara. U svom zanatu toliko se izvještio da je na međunarodnim natjecanjima bez problema pobjeđivao konkurente, te osvajao zlatne medalje.

Primjerice, tijekom tradicionalnog kongresa brijačkih i vlasuljarskih obrtnika koji je održan 2. siječnja 1906. godine u Beču, hrvatski majstori spomenutog zanata nadmašili su sve europske konkurente. Naime, Franjo je osvojio zlatnu medalju za češljanje i friziranje dama, a kako je to bila već treća njegova kolajna zlatnog sjaja, proglašen je šampionom bečkih vlasuljara. Uspjeh hrvatskih predstavnika bio je okrunjen zlatnom medaljom Josipa Vugrina.

Potonjem Varaždincu pošlo je za rukom da najljepše od svih ošiša i počešlja gospodu. Tijekom spomenutog natjecanja, varaždinski majstori zanata promovirali su i najmodernije frizure za predstojeći fašnik.

Inače, Franjo Novak imao je svoju varaždinsku brijačku i vlasuljarsku radnju u Gundulićevoj ulici na kućnom broju 5.

Umro je nakon duge i teške bolesti u 57. godini života, a sahranjen je na varaždinskom groblju.

Osim spomenutog dvojca koji su svoj posao sjajno obavljali „na kopnu“, pročuo se još jedan varaždinski brijač kojem su početkom prošlog stoljeća mušterije bile – pomorci. Riječ je o Ivanu Kropeju, dvadesetogodišnjaku koji je šišao i brijao posadu ratnog broda crno-žute monarhije SMS Erzherzog Friedrich. Nažalost, njegovu brijačku karijeru u usponu prekinula je prerana smrt.