„U Varteksu je opet stotinjak ljudi proglašeno tehnološkim viškom, a od toga broja, četrdesetak ljudi je iz Tivara u kojem se potpuno gasi proizvodnja. Svi znamo početak nastanka Varteksa – prethodio mu je Tivar koji je bio poznat u  cijeloj bivšoj Jugoslaviji i u cijelom svijetu“ – stoji u pismu čitateljice eVarazdin.hr-a koja u Varteksu i Tivaru radi 31 godinu, a po svemu sudeći, dočekat će i neslavni kraj varaždinsog tekstilnog giganta koji to odavno više nije.

Pismo naše čitateljice (podaci poznati redakciji) u kojem otkriva nezavidnu situaciju u kojoj se danas nalaze Tivar i njegovi zaposlenici, donosimo u cijelosti:

U Varteksu su radile naše bake, djedovi, majke, očevi, a eto, i moja generacija kojoj pripadam radi u Tivaru. Štrajk Tivarovih radnika zapisan je u povijesti Varteksa, a za njega se čulo i van granica bivše Jugoslavije. Počela sam raditi u Varteksu 1981. godine kad je imao 10.000 zaposlenih, a danas ih ima manje od 3.000.

Pišem o Tivaru jer sam emotivno vezana za njega, tri desetljeća sam pošteno odradila u njemu, a sada za "nagradu", umjesto da dočekam mirovinu u njemu, moram na zavod za zapošljavanje! Nije to samo moja priča, to je sudbina svih ljudi koji su od 1991. godine proglašavani tehnološkim viškovima i završili na zavodu.

Nakon svih provedenih otpuštanja, uprava je govorila: „Bit će bolje...“, no vjerujte mi da je zapravo bilo sve gore i gore.

U Tivaru je propast počela zatvaranjem predionice, smanjivanjem broja zaposlenih u ostalim proizvodnim segmentima tvrtke (bojaona, apretura, čistiona, tkaona), a stiglo se i do posljednjih četrdesetak radnika koji će doživjeti istu sudbinu svojih kolega čiji je radni put završio na Zavodu za zapošljavanje.

Od svega, najviše mi je žao da se uprava maćehinski ponašala prema tom Tivaru, jer nije se ulagalo u modernizaciju strojeva, pa je i to bio jedan od razloga uprave da kaže „Ne možete izrađivati tkaninu koja se sada traži na tržištu, jer nemate adekvatno postrojenje“...

Treba znati da imamo plaču od 2.200 kuna, a ni tu „crkavicu“ ne dobivamo na vrijeme. Zadnji dohodak isplaćen nam je 4. srpnja za mjesec travanj ove godine. Pokušajte zamisliti kako je u današnje vrijeme živjeti sa tako malom plaćom koja kasni.

Naglašavam da u Varteksu velik broj managera, asistenata, voditelja, ima veliku plaću, koja je za nas obične radnike nepojmljiva. I to usprkos teškoj situaciji u kojoj se nalazimo!

Svi radnici Tivara zatečeni su odlukom uprave o gašenju proizvodnje, jer trenutno imamo popunjenost narudžbi do listopada. To je samo djelić svega što se skupilo u meni svih godina i mogla bi napisati puno toga, ali najvažnije od svega je da ljudi izvan Vartesa znaju što se zaista događa u njemu, a posebno u TIVARU.

Zar će se zaista dopustiti gašenje Tivara koji je bio ponos Varaždina i okolice, te ostavština naših najmilijih, koji su u njega utkali svoj život i zdravlje?