Ovaj put, kolumna će biti informativna, a ubuduće – perspektivna.

Naime, ima jedna bitna i uvijek aktualna tema koju bih željela dotaknuti. Vjerojatno već listate kataloge dječjih igračaka birajući onu koja će Vašem djetetu pružiti najviše radosti za ovaj Božić. Vjerojatno pritom pomišljate na sigurnost, a sigurno zanemarujete cijenu, jer su Vaša djeca najvrijednija na svijetu.

Međutim, ono što nećete naći u katalozima niti na policama dućana s dječjim igračkama je jedna od najvrijednijih stvari koju možete pružiti svom djetetu, a to je – sigurnost (dopustite mi da podsjetim – sve bitno oku je nevidljivo). Jer, sigurnost je apstraktna, nepotrebna (ali samo do trenutka kad je nema), neopipljiva i ne pruža instant radost, ali pruža imperative za zdravo i sretno djetinjstvo – ima li veće i dugoročnije radosti od toga?

Dijete se sigurnosti uči kao i ponašanju – prilagođeno kroz igru – od, doslovno, malih nogu. Jedino tako dijete će moći u velikoj mjeri utjecati na vlastitu sigurnost, te jednog dana funkcionirati kao samostalna i sigurna odrasla osoba. No, zapamtite: ako Vaša djeca znaju pravila, možda ih ne zna netko drugi, pa bi djeca trebala znati da je sigurnost briga za sebe i vlastiti život, ali i briga za druge, jer svi smo dio zajednice.

Ono što se uzima zdravo za gotovo, često se cijeni tek kad se izgubi – to vrijedi za sve aspekte života. Budnost na području sigurnosti odlučila je održavati Svjetska zdravstvena organizacija u suradnji sa Karolinska institutom, jednim od vodećih europskih medicinskih sveučilišta iz Švedske, provođenjem programa Sigurne zajednice. Sigurna zajednica je naziv kojeg dobivaju oni gradovi/regije koji aktivno, kontinuirano i više nego što je zakonom određeno rade na sigurnosti svojih građana, sprečavanju nasilja i prevenciji svih vrsta ozljeda – bez obzira na spol, dob i životnu okolinu. Prema šest strogo propisanih i kasnije evaluiranih kriterija “pokrivaju” se područja sigurnosti programima, aktivnostima i projektima namijenjeni svima – od djece do starijih osoba.

S ciljem rada na poboljšanju kvalitete života, uobličenog prvenstveno u sigurnost, osnovana je udruga Involvo. Sam naziv udruge govori u prilog tome – dolazi od latinskog glagola involvere što znači zamotati, pokriti. Dvogodišnji rad koji je uključivao prikupljanje podataka o već provedenim programima sigurnosti ispred odgovornih lokalnih institutucija te razvijanje novih programa i materijala omogućio je da grad Varaždin bude prvi u Hrvatskoj koji je zadovoljio svih šest kriterija, te će kao takav biti proglašen Sigurnom zajednicom.

Ovaj vrijedan certifikat Svjetske zdravstvene organizacije potpisan je na svečanoj sjednici povodom Dana grada 05.12.2010. između predstavnika Svjetske zdravstvene organizacije i gradonačelnika Čehoka.

Kako dalje? Provođenjem projekta postalo je jasno da je potrebno pojačati edukaciju o sigurnosti te kontinuirano održavati svijest javnosti o ovoj temi, budući da se sigurnost prečesto uzima zdravo za gotovo. Benefiti Sigurne zajednice mjerljivi su kroz statističke podatke o manjem broju ozljeda, smanjenjem troškovima za liječenje, no najpozitivniji rezultat su sretniji i sigurniji građani Grada Varaždina.

Više o projektu možete pročitati na web stranicama udruge Involvo i na web stranicama projekta.

No, vratimo se na djecu. U okviru projekta Grad Varaždin – Sigurna zajednica poseban je naglasak stavljen na edukaciju djece o sigurnosti kod kuće, u školi, u slobodno vrijeme, na dječjim igralištima, u prometu, na internetu, u sportu, kroz nenasilno rješavanje sukoba. U programe sigurnosti djece uvijek je uključena edukacija odraslih osoba – roditelja, staratelja, odgojitelja i ostalih članova društva koji rade s djecom, kako bi osvijestili posljedice (ne)sigurnosti te (dugoročni) utjecaj koju sigurnost u fizičkim i psihičkim aspektima ima na dijete. Za ovaj Božić poklonite im i sigurnost. Počnite s njihovom edukacijom – besplatno skinite brošuru Sigurnost djece. No, ne zaboravite na sebe – pročitajte brošuru za roditelje.

Ostanite sigurni!

Lana Škvorc

Podijeli

eVarazdin.hr
14.12.2010.

Trebalo je proći, evo, nešto više od godine dana, trebao je Ivo Sanader jahtom oploviti pola Mediterana, vratiti se u Sabor, da bismo mi saznali o kakvom se čudovištu zapravo radi. Podigli su najednom glave i njegovi dojučerašnji vrtni patuljci temeljito zarasli u korov, na temelju čijih se medijskih istupa i svjedočenja pred USKOK-ovim istražiteljima polako slaže slagalica strave o vladavini tog krvo…, pardon, para i slave žednog diktatora. Godinama su oni trpjeli taj teror, ne mareći za vlastiti život, sve kako bi ga danas što argumentiranije mogli ispratiti na put za Remetinec.

“Sanader je vladao i upravljao strankom ne samo kroz jamstvo pobjedničkih rezultata nego i željeznom rukavicom na svilenoj šaci. Zorno je uvijek pokazivao kako je spreman okrutno i nemilosrdno obračunati se s pojedincima za koje je procijenio da ugrožavaju njegov autoritet”, otvorio je dušu novinaru Globusa Vladimir Šeks, još uvijek vidno potresen.

“Sanaderovo ponašanje je autistično i bez uporišta u realnom svijetu… Došao je na vlast zavađujući ljude i misli da se može s tim spletkama i nastaviti služiti… Ali se priča o njemu, barem s moralne točke gledišta primiče kraju. On se pokazuje u svoj svojoj plitkosti i amoralnosti”, nastavlja svoju priču Šeks, inače marljivi ustavni neimar i nadaleko poznati borac za pravdu.

“Da se ovo dogodilo prije osam mjeseci, da je netko iskritizirao predsjednika HDZ-a, odmah bi izletio kroz prozor, a kamoli nešto drugo”, grcala je tako u suzama Sanaderova zapisničarka Jadranka Kosor, komentirajući njegov povratak u politiku i opisujući demokratske stranačke standarde za vrijeme njegove vladavine.

“Ivo Sanader je napustio HDZ i Vladu u najtežim trenucima, te je pokušao puč u stranci, te sam zbog toga glasovao za njegovo isključenje iz stranke, stoga niti ima niti će bilo kada imati moju potporu… Više je radio na populizmu, a manje je mislio na budućnost Hrvatske”, prisjetio se tih mračnih vremena i ministar zdravstva Darko Milinović.

“Sanaderov cilj je zaustaviti borbu protiv korupcije i pristupanje Hrvatske Europskoj Uniji… On je pobjegao nakon što je uveo zemlju u krizu”, kazao je novinarima Andrija Hebrang, poznati istinoljubac koji je toliko mrzio Sanadera da je pristao biti njegov predsjednički kandidat, zaključivši: “Za mene je on otpadnik iz HDZ-a… S njim ne dijelim isti ukus ni za vodu!”

Nisu , dakako, Vladimir Šeks, Jadranka Kosor, Darko Milinović i Andrija Hebrang jedini. Ima tu još vrijednih i poduzetnih ljudi koji su pukim slučajem, potpuno osiromašeni, preživjeli strahote Sanaderova režima.
“Što mislim o Sanaderu?”, zapitao se tako i Damir Polančec, ponosni vlasnik dviju sudskih presuda zbog zlouporabe položaja. “A što mogu misliti. Da me nasamario, prevario, iskoristio. Naravno da mislim loše.”
“Pitamo se tko je taj čovjek koji je do jučer bio sve, pa čak i svojevrsni kult ličnosti, kojeg nitko nikada nije niotkuda tjerao i koji je preko noći svojom voljom nestao na kukavički način”, zapitao se najzad i Tomislav Kezelj, predsjednik varaždinskog HDZ-a.

“Sanader je patetičan i laže!”, arlauknuo je i Gordan Jandroković koji je, osim po posvemašnjoj nekompetentnosti i nesposobnosti za obavljanje povjerenog mu posla, u široj javnosti poznat i po nadimku Sanaderov Mladi Lav.

“Otišao je kao kukavica, a vratio se kao novi hrvatski Juda koji je napustio Hrvatsku kada je bilo najteže”, zagrmio je glasom pravednika, biblijski nastrojeni Josip Đakić, predsjednik virovitičko-podravskog HDZ-a.
Cijelo vrijeme, vidite, bili smo omađijani Sanaderovim šarmom, vjerujući da je riječ o blagom čovjeku koji se voli igrati s mladim dečkima(ne mislim na to, pervertiti, nego aludiram na onaj košarkaški predizborni spot) i koji će detuđmanizirati Hrvatsku i uvesti nas u Europsku Uniju, a sad smo od njegovih najbližih suradnika doznali da se radi o despotu, tiraninu, razbojniku i pljačkašu kojeg je zanimala samo vlastita korist.

“Ivi sanaderu sam osobno u koferima u njegovu kuću u Kozarčevoj ulici te u ured u središte stranke u razdoblju od tri i pol godine odnio više od 30 milijuna kuna iz Fimi medije. Pri isporukama novac nismo brojali, a nije ga brojao ni on. Samo je znao reći da novca treba i da probam nabaviti što više. Pravdao je zahtjeve raznim razlozima te mi je rekao da ne brinem, da on zna što će s tim novcem”, ispričao je istražiteljima USKOK-a Mladen Barišić, stranački rizničar koji je zbog neposluha prema Sanaderu bio kažnjen na način da je godinama morao obilaziti skupe galerije i tim istim novcem, tom istom Sanaderu kupovati umjetničke slike.

“Premijer Ivo Sanader prisilio me na inkriminalne radnje u vezi s kupnjom i prodajom električne energije… Za vrijeme dok sam ja radio kao predsjednik Uprave, o svim važnim pitanjima odlučivao je premijer… Naloge visoke politike smatrao sam faktičkim nalozima vlasnika koje moram slušati”, povjerio je svoju jezivu priču istražiteljima Ivan Mravak, šef HEP-a, blijedi stranački činovnik koji se nikako nije mogao pomiriti s postojećim stanjem pa je za utjehu počeo skupljati stanove i milijune na svom računu.

Kada sve to sluša bivši Gazda Ivo mora da se ćuti kao Josip prodan od svoje braće, da se poslužimo malo polančecovskom retorikom. Ali uvijek je tako bilo, i poslije Staljina, i poslije Tita, i poslije Tuđmana, pa zašto ne bi bilo i poslije Sanadera. Kad Veliki Gazda kihne tada se jave vrtni patuljci temeljito zarasli u korov, nesposobnjakovići bolesnih ambicija.

Tako će biti i za par godina kada Jadranka Kosor bude detronizirana. Čitat ćemo u novinama potresnu priču Gordana Jandrokovića: “Kada me je Jadranka zamolila da joj prevedem Crvenkapicu s engleskog, rekao sam joj nek se j… jer sam oduvijek znao da je Dado Milinović pravi čovjek za šefa stranke!”

Branko Detelj

Podijeli

eVarazdin.hr
14.12.2010.

15:07 – H. otkriva zastavu

Dojurivši s posla (u 14:55 bio je na startnoj liniji pred izlaznim vratima tvrtke), H. parkira svoj auto kupljen nedavno na novi kredit pred ulaz zgrade i izađe. Bio je to još jedan u nizu kloniranih dana koji se ne mogu više ni nazivati radnim, jer ni posla više nema koliko je bilo radi recesije, pa se lagano surfa na poslu, čekajući vrijeme kad će se krenuti kući. Jedina razlika je što je sutra praznik, pa se spojilo s petkom, i eto ti četiri dana slodobnog. Živjela Hrvatska!

No, izađe on iz auta tako, kad ga kao šiljak u oko probode ona batina na ulazu u zgradu, s koje visi hrvatska zastava.

- Majku ti božju, kaj pak je sad ovo?! – pomisli H., i baci pogled na ostale ulaze. Nigdje zastava, samo na njegovom.

- To je ziher objesil onaj branitelj koji se uselil neki dan, sto mu bogova njegovih. Opet bude se cijeli kvart smijal našoj zgradi. Kud se baš u naš ulaz uselil?! – raspali se H. i odjuri brzo na kat.

15:10 – Krizni sastanak obitelji H.-a

Okupi H. brzo ženu i dijete i sazove krizni obiteljski sastanak.

- Ne bi prvo pojeli nešto? – pita umiljato ženica. – Naručila sam dvije pizze, budemo podijelili nas troje.

- Kakvo bogovo jelo, jesi vidjela zastavu vani? – zavrišti H., i krene:

- Slušaj, to je objesil onaj branitelj koji se doselil u zgradu. Opet bude nam se cijela ulica smijala, kak kad je onaj stari objesil jugoslavensku zastavu da mu se lufta. Pazi se tog tipa. Ako ga vidiš na stubištu ili u liftu, izbjegavaj kontakt očima, znaš da ti branitelji nisu najčišći. – objasni H. svojoj ženici koja ga gleda i kima očima, koje pilje malo u njega, malo u kartonsku kutiju od pizze čiji je miris okupirao njihov stan.

Krene potom na “edukaciju” klinca:

- Čuj, nema igranja s malim od toga suseda dolje pred zgradom. Njegov tata ima pušku… Čuješ – doma ima PUŠKU i može te UBITI! – pokuša H. prestrašiti svog klinca.

Razgoračene oči i kimanje glavom potvrde H.-u da je mali dobro razumio što želi reći i da je tatina taktika upalila.

18:25 Oči u oči s braniteljem

Poslije maznute pizze i odlaska do dućana po cigarete, kojim putem je opet vidio tu prokletu obješenu zastavu radi koje će mu se svi smijati, ode H. na balkon zapaliti jednu i uživati u hladovini.

Kako dijeli balkon sa susjedom braniteljom kojeg još nije imao “čast upoznati”, a između je samo betonska pregrada, pokuša baciti pogled u njegovu dnevnu sobu, ali mu ne uspije dovoljno neupadljivo, pa odustane.

Makar, ionako zna što bi vidio – na zidu je sigurno raspelo, unutra pohabani namještaj koji je kupio još u Jugi na kredit pa ga seli po stanovima koje dobija od države, onaj radio s x funkcija uz naslonjen Thompsonov CD (sreća da ne svira, pomisli), i vjerojatno oznojeni debeli branitelj koji sjedi u potkošulji i natikačama preko bijelih čarapa i gleda Lijepom našom ili takvo nešto na prvom programu.

- Mah, kud da se baš takav tu k nama doseli, majku mu milu i svemu. – ugasi cigaretu i ode s balkona preneražen slikom koju je posložio u glavi.

A ONDA JE DOŠLA VEČER (2/2) >>

<< POČETAK PRIČE S LUDIM BRANITELJOM (1/2)

20:45 Zemlja slobodnih i dom hrabrih

Predvečer, H. se uvali u svoju fotelju, pa okreće kanale na televizoru (plazma, 96 cm promjer, još samo tri rate otplate) i zaustavi na nekom filmu s bejzbol utakmicom.

Izlaze cheer leadersice, dolazi neki i pjeva američku himnu, svi stoje mirno, opijeno gledajući u Stars&Stripes.

In the land of the free, and the home of brave!

- Super stvar, – pomisli H.- odmah ulazi u uho. I zakon su mi ti Ameri. Mlate sve živo po svijetu, ali svi se skupa drže. Jebote, to je snaga!

Slike se nakon toga nižu, netko nekog i ubije poslije, pa se ganjaju po prepunom stadionu i gradu, ali manje važno, ionako je to bio za H.-a samo niz scena dok ne zadrijema uz televizor…

23:50 Tuširanje prije spavanja

H. izađe ispod tuša, pa stane pred ogledalo da se kao i svaki muškarac na ovoj planeti malo divi svome tijelu. Sa svojih 33 godine već je polako i zapostavljen, a i škemba malo visi, ali što ćeš – žena, dijete, starci, posao, krediti, sve to nabaci malo sala na trbuh, a nema se vremena više za haklanje i višenje po bazenima i na bajerima.

- Hehe, ali sigurno bolje izgledam od onog debelog branitelja. Jebala ga zastava, svi budu nam se smijali – ponovno ulovi grč u želucu H.-a dok vadi posljednje dlake iz nosa, čije čupanje mu je izmamilo suze na oči.

Spreman za spavanje, H.-u se vrati u uho pjesmuljak. In the land of the free, and the home of brave, pa si fućka do kreveta.

- Jebote, koja melodija! – zaključi ponosno, i zamisli kako će se vjerojatno i ujutro uz nju probuditi.

00:00 San pravednika

Žena je prije spavanja upalila radio na tiho, pa ga ode ugasiti prije nego se ušuška u krevet. Na radiju je upravo ženski hladni spikerski glas najavio:

- Točno je ponoć. Slušate vijesti Hrvatskog Radija prvi program. Na današnji dan prije petnaest godina hrvatski branitelji ušli su u oslobođeni Knin. Pripadnici 7. Gardijske i 4. Gardijske brigade munjevitom su… – ugasi u tom trenutku H. radio.

- Jebala vas politika, kak vam se da stalno jedno te isto! – već lagano u polusnu promrmlja H., pokrije se dekicom i okrene na stranu dremuckati.

Dok pada u san pravednika, vrte mu se slike ovog strašnog dana obilježenog zastavom i braniteljem, uz melodiju i riječi:

In the land of the free, and the home of brave…

Podijeli

Kapetanov dnevnik – dodatak

S obzirom da se jučer obilježavao Dan hrvatskih branitelja, ova priča je kritički osvrt na današnju percepciju onih sugrađana koji ne znaju ili ne žele sagledati stvari i iz drugog ugla, osim iz svog osobnog, te radije vole stvoriti predrasude, koje poslije prerastaju u činjenice koje se uzimaju zdravo za gotovo.

Nažalost, još uvijek velik broj sugrađana misli da su branitelji, odnosno ljudi koji su u jednom suludom vremenu morali ići na ratište noseći glavu u torbi – građani drugog reda, PTSP-ovci koji pucaju ili breme našeg društva. Do vremena kad H. uoči besmislenost svojih predrasuda, nažalost mnogih više neće ni biti.

Vaš H.(rvat obični domaći)

Evo, došli smo i do toga da otvaramo i Varaždinski forum.

Premda kod nas sve ide malo sporije, zato se trudimo da to radimo dugoročnije. Odgađali smo nekoliko puta otvaranje portala, a sad smo odgađali i otvaranje foruma – sve samo da bi sve ispalo kvalitetno i ugodno oku.

Čemu služi forum uopće?

Nekad je gradski forum, centar grada u davna doba, bio mjesto na koje se išlo raspravljati, razmjenjivati informacije, prenositi novosti oko toga što se događa u gradu i svijetu.

Zato je i forma medija za raspravu na internetu dobila takvo ime – i to i jest je prava funkcija takvog medija – slobodna razmjena informacija od samih korisnika.

Varaždin odavno nema kvalitetan i aktivan forum. Posljednji aktivan je bio onaj na službenim stranicama grada, ali on je praktički ugašen. Kad kažem – praktički ugašen – znači da još postoji, ali osmišljen je uistinu čudan način registracije i komunikacije – punim imenom i prezimenom i uz telefonski broj.

Ne shvaćam, ako je bilo problema oko foruma i tema koje su se raspravljale – zašto jednostavno nije ugašen. Uostalom, Grad kao institucija nije ni dužan pokretati forum.

Varaždinski forum je napravljen u dobroj vjeri – želja nam je da se pokrene internetska komunikacija naših sugrađana koja se zasad odvija ili putem Facebooka, ili korištenjem drugih foruma.

Danas, kad svaki grad ima i portal i forum, kad svako malo veće selo ima svoj blog ili mjesto za raspravu sumještana, ovakav medij ne samo da je lijep dodatak portalu, već i društvena i komunikacijska potreba. Ne moramo baš mi Varaždinci stalno ko neki internetski nomadi raspravljati o našem gradu po forumima drugih gradova.

Pozivam vas sve da u dobroj vjeri i konstruktivno koristite ovakav medij, iskoristite ga za skupljanje znanja i informacija, te promociju svojih aktivnosti. Trudili smo se pri izradi tematskih cjelina pokriti što veći broj interesnih područja, ne samo vezano uz grad, već i uz društvo, zabavu i informacije.

Nadam se da će se ovakav medij ukorijeniti s vremenom i da smo pogodili s pokretanjem. Dalje nema prevelike veze s nama – vaš je i koristite ga za svoj gušt.

Naravno – prvo se registrirajte…

Pozdrav od Vašeg urednika!

Podijeli na Facebooku

Već nas polako sve trese veliko uzbuđenje. Ostalo je svega nekoliko dana do početka vrhunca odbojkaške sezone. Doigravanje za naslov prvaka čekali smo cijelo prvenstvo.

Iako nam najteži dio sezone tek predstoji već sada mogu reći kako smo zadovoljni dosad učinjenim. Zadržali smo kontinuitet vrhunskih partija, igrali smo finale kupa Hrvatske, imamo dobre izglede za polufinale, finale pa možda i trofej prvaka.

Svim tim stvarima stvorili smo gotovo idealne preduvjete da u doigravanju svi zajedno možemo uživati u odličnoj odbojci i vjerujem, novom naslovu prvaka Hrvatske!

Igrači i trener znaju da su uvjeti u kojima rade daleko najbolji od svih odbojkaških klubova u Hrvatskoj. Od njih očekujem da u sljedeća dva mjeseca svaku sekundu svojih profesionalnih obveza usredotoče na rad i trening i kako biti još bolji. Dužni su na to zbog navijača, kluba, ali možda i najviše zbog sebe i svih onih sati i sati koje su proveli u našoj novoj dvorani trenirajući i pripremajući se za to. Odbojka ponovno kao jedini varaždinski kolektivni sport ima priliku braniti boje grada u velikoj završnici, koja može donijeti prestižnu titulu.

Navijači će biti naša velika podrška. Tribine će biti cijele u crvenoj boji. Boji našeg kluba, ali i našeg grada. U ovim iznimno teškim vremeni za sport, imamo priliku ljudima ponovno priuštiti nezaboravne trenutke.

Važno je spomenuti da će i kvaliteta odbojke biti na visokoj razini. Ne mislim ovdje samo na Varaždin. Čestitke za uspjeh i ulaske na završnice europskog Challenge cupa i srednjoeuropske Interlige idu na adresu zagrebačke Mladosti. Naših najvećih protivnika, koji nas kao veliki favoriti najvjerojatnije čekaju već u polufinalnoj seriji.

No, do te utakmice moramo preskočiti prvo momčad Rijeke.

Varaždinci, uz vašu pomoć!

Ivica Đolonga

Varaždinska sportska borilišta često zjape prazna!

Iako se većina klubova hvali upravo masovnošću svoje škole, stvarno stanje na terenu odaje drugačiju sliku. Mnoge udruge se kriju iza rečenice rada s mladima jer to nitko ne provjerava. Seniorsku momčad gotovo da i nemaju. Na račun svoje masovnosti klubovi stvaraju rejting, obilaze sponzore, traže svoj dio kolača prilikom podjele proračunskog novca ili raznih donacija.

Nekada, kada je masovnost bila jedan od kriterija podjele novca Zajednice športskih udruga Grada Varaždina, normalna praksa klubova bila je obilaženje osnovnih škola. Razlog je bio prilično smiješan, ali opet izuzetno učinkovit. Na satovima tjelesnog odgoja radio se popis djece, koja su tako, da sama to nisu niti znala, u jednoj sekundi postajala članovi određenog kluba.

Iz godine u godinu ponavljala se ista praksa. Čak se nije trudilo ponovno ići po školama, pa su se samo iznova prepisivali stari popisi. Nisu se mijenjale niti godine, pa ispada da su djeca pet godina za redom bila, primjerice, 12-godišnjaci. I neka onda netko kaže da sport ne djeluje kao mladenački eliksir!

Tko u Varaždinu brine o tim stvarima?

Zapravo, nitko. Nikakav problem ne bi smjelo predstavljati periodično obilaženje treninga, od najmlađih uzrasta, pa sve do seniorskih ekipa. Osobno sam svaki tjedan po nekoliko sati prisutan u školskim dvoranama i u novoj dvorani na Dravi i može se vidjeti svakakvih slika. Ono što se sigurno ne može vidjeti, su odgovorni ljudi za sport iz Grada ili ZŠUGV, koji bi došli pogledati kako stoje klubovi i što se zapravo događa u dvoranama. Onima koji rade dobro i možda čak vrhunski je žao da nikome nije stalo i osjećaju nepravdu. Oni drugi gledaju one lošije od sebe. Zašto dopustiti stvaranje lažne slike? Zašto da oni, koji ne mogu skupiti niti dovoljno članova za trening imaju jednaki status s onima koji rade na visokom nivou? Zašto jednom netko ne dođe u dvorane pogledati i pokaže da mu je stalo?

Trebalo bi napraviti jednu pravu strategiju za varaždinski sport koja bi obuhvatila strategiju oko rada s mladima i masovnosti kao i strategiju za vrhunski sport. Ona bi bila pokretač svega i opravdanje za investicije u dvorane koje smo izgradili a koje su sve manje sportske. I naravno da nakon toga netko dođe u dvorane pogledati kako napreduje ta strategija.

Ivica Đolonga
10.03.2010.

pozdravljam vas po prvi puta u ime svojih kolega, medijskih partnera, te u svoje osobno ime na novom informativnom mediju pod nazivom Elektronički Varaždin – eVarazdin.hr.

Odakle ideja i ima li uopće potrebe za još jednim lokalnim medijem na području grada i županije?

Radeći zajedno s kolegama po različitim informativnim redakcijama na području grada i županije svakodnevno svjedočimo velikom broju vaših faxeva i e-mailova s najavama i objavama događaja koji se odvijaju u gradu i okolici. Nažalost, radi fizičkih i zakonskih ograničenja tiskanih i audiovizualnih medija dobar dio tih informacija često ne pronalazi put do objave i onih kojima su namijenjene – a to su čitatelji.

S druge strane Internet kao medij ne trpi nikakva ograničenja, i dopušta objavu velike količine informacija bez ikakvog dodatnog materijalnog troška.

Također, onima koji dnevno prate informativne internetske medije na državnoj razini (a po nedavnom istraživanju GfK-a to je skoro polovina građana Hrvatske starijih od 15 godina) lako je uočiti da Varaždin prilično “kaska” za ostalim gradovima po količini preuzetih informacija s lokalnog područja.

Razlog tome ne leži u lošem radu kolega s varaždinskog medijskog prostora, dapače, već u načinu na koji se te informacije danas najčešće preuzimaju, odnosno putem lokalnih internetskih portala.

Stoga vjerujemo da jedan ovakav medij ima svoju svrhu, štoviše – gledajući i na sve veći i rastući broj korisnika Interneta i u Hrvatskoj i u Varaždinu, držimo da je on i svojevrsna potreba na lokalnom medijskom prostoru.

Naša je želja i vizija da Elektronički Varaždin – eVarazdin.hr na taj način obogati lokalni informativni prostor, ne da bude konkurencija, već svojevrsni dodatak dosad postojećim medijima. Želja nam je da Elektronički Varaždin služi kao medij u punom značenju te riječi – kao posrednik između onih koji trebaju predočiti informaciju i onih koji traže informacije, ali i, u jednom širem kontekstu lokalnih medija – kao mjesto odakle će se na širu informativnu razinu moći prenositi glas o našim sugrađanima, udrugama, ustanovama, događajima koje kreiraju, te uspjesima onih koji na taj način obogaćuju našu lokalnu zajednicu. Želja nam je da i uspijemo u nakani da stvorimo dugoročnu profesionalnu novinsku redakciju koja će na taj način služiti sugrađanima u informiranju i promicanju društevnih i moralnih vrijednosti unutar lokalne zajednice.

Prvih ćemo mjesec dana raditi u beta verziji, odnosno u probnom radu. Molio bih vas da nam pomognete, a ako uočite greške – nemojte nam uzimati za zlo, već nam javite i budite konstruktivni. Na taj način ćemo i brže i lakše doći do ciljeva koje smo si zadali.

Javite nam se – ukoliko niste vidjeli poziv koji treperi (a neke i živcira, moram priznati) na više mjesta na portalu, ponovit ću ga ukratko – dodajte nas na svoju mailing listu, odnosno u popis kontakata za slanje dopisa.

E-mail adresa na koju nam možete slati sve informacije je kontakt@eVarazdin.hr.

Ukoliko imate volje i želje – pošaljite nam prilikom prvog kontakta svoje multimedijske sadržaje, bilo da je riječ o slikama, linkovima na video sadržaje, logotip ili što god vjerujete da će vam služiti za kvalitetnu promociju, da bismo što bogatije i kvalitetnije prezentirali vaše djelovanje, vašu udrugu, ustanovu ili bilo koji drugi oblik djelatnosti koji društveno obogaćuje naš grad i zajednicu.

Pratite nas svakodnevno, a mi ćemo se potruditi da zadovoljimo vaše potrebe za informiranjem – kako onih koji trebaju prostor za informiranje, tako i onih koji traže informaciju, jer konačni sud o našem radu dat ćete upravo vi, zbog kojih smo i pokrenuli u ovo.

Vaš urednik

Treba biti iskren i priznati da je toliko hvaljena i na sva usta najavljivana strategija razvoja varaždinskog sporta, zapravo potpuno na pogrešnim temeljima postavljena ideja. Strategije nema. Odnosno, to što bi trebala biti strategija, tek je niz kriterija, koji godinama idu na ruku manjim sportovima, koji u Varaždinu nemaju duboko urezanu tradiciju, a samim time niti rezultate koji bi se mogli svrstati u vrhunske, pa čak niti zapažene. Njihovo funakcioniranje stoga više sliči na rekreaciju i potpuni amaterizam, a ne na sustavni rad na odgajanju novih generacija mladih sportaša, spremnih na velike rezultate. Ne može biti jednako imati reprezentativca u sportu kojim se rekreativno bavi nekoliko desetaka ljudi u državi (par stotina u Europi), kao i u onima kojima se bave tisuće i tisuće u državi i koji su među pet najpopularnijih sportova u Europi. Nigdje kao u Varaždinu kriteriji ne idu na ruku polurekreaciji i rekreaciji.

Kako protumačiti činjenicu da u tim kriterijima nigdje ne postoji vrednovanje masovnosti pojedinog sporta. Možda se razlog skriva u činjenici da u Varaždinu tek dva ili tri sporta mogu u svojim mlađim uzrastima okupiti stotinu ili više djece. Ostali? Pa ostali zapravo toj djeci nemaju što niti ponuditi. Većina klubova improvizira s nestručnim ili nedovoljno stručnim trenerskim kadrom. Ono što strategija uvažava, a tiče se rada s mladima, tek su rezultati u juniorskoj kategoriji. No, i taj kriterij zapravo je dvosjekli mač. Nitko od djece ne bavi se ozbiljno sportom i nema pravi odnos, ako zna da sa završetkom srednje škole prestaje i njegova sportska aktivnost jer klub nema ambicioznu seniorsku ekipu.

Jedna od vrlo pozitivnih stvari koju je strategija donijela je mogućnost iskorištavanja termina u školskim dvoranama, pa tako sada klubovi više ne moraju muku mučiti s terminima. Doduše, to vrijedi za klubove koji u svojem radu njeguju i masovnost. To je zaista velika pomoć.

Osim nove strategije sporta, ono što Varaždinu u svakom slučaju treba, jest strategija vrhunskog sporta. Klubovi, sportovi s tradicijom, zaslužuju u Varaždinu daleko bolji tretman. Nema žalosnije slike nego od gotovo prazne nove dvorane na Dravi. Mnogi događaji u dvorani koji nemaju veze sa sportom i s parketa tjeraju sportske priredbe, tu veličanstvenu građevinu pretvaraju u ništa više nego novi “Dom željezničara”. Investicija vrijedna godišnje gotovo 17 milijuna kuna gubi svaki smisao. Neshvatljiva je stoga hajka koja se u gradu digla zbog najavljene pomoći Grada od 2,5 milijuna kuna za financiranje vrhunskog sporta. Tek s tim novcem ulaganja u dvoranu dobivaju puni smisao. Varaždin dobiva zasluženi hram sporta, a Varaždinci priliku da na jednom mjestu uživaju u vrhunskim rezultatima klubova, koji su ih svih ovih godina toliko nebrojeno puta razveselili svojim uspjesima i trofejima.

Za kraj želim izraziti svoje veliko zadovoljstvo pokretanjem ove stranice. Javne osobe, a ponajviše sportaši, najbolje znaju što znači dobiti svoj dio medijskog prostora. Svi rezultati, uspjesi i dostignuća, punu vrijednost dobivaju tek kada se putem medija podijele s javnošću. Ova stranica omogućit će svima nama upravo to!